Prođe predugih godina pet, i koliko samo tuge, nedosanjanih snova, uzaludnog čekanja na mig, ili neki drugi znak, da na nekom oblaku kreneš put nas, na sjajnu zvijezdu sa Nebeskog svoda, da nam te vrati, uzme od Boga, da krenemo dalje tamo gdje smo stali, iz voljenog grada, iz toplog doma i Mostara tvoga. Moj Zoka, ostala je da se pamti Tvoja dobrota, Tvoja ljepota, plemenitost, najljepši osmijeh, bratska čvrstina, drugarska jačina, i ljubav koju si svima nesebično pokazivao… Počivaj u miru vječno voljen i nikad zaboravljen, Anđele moj.

Rodica Jovana