Tužno sjećanje
Željko Hrkać
2017. - 2018.
Očeva ruka bila mi je najdraža za držati,
U njega sam se uvijek mogla pouzdati.
Ti si mi bio uzor najveći,
Još uvijek jesi.
U srcu sad osjećam tugu najveću.
Drhtavim glasom ti govorim
Dok vjetar gasi upaljenu svijeću.
Ako me čuješ, učini mi jedno,
U san mi dođi ove hladne noći,
Reci kako izgleda letjeti bez krila,
Kako izgleda kroz oblake proći.
Očeva ruka bila mi je najdraža za držati,
To sam satima mogla raditi.
Tvoj zagrljaj je bio najtopliji
Kada su noći bile najhladnije.
Hoćeš li se ovdje ikada vratiti
Kao čovjek, ptica ili cvjetić mio?
Reci mi da znam, da te vidim još jednom
Iako nisi ono što si bio.
Ili ćeš u Raju ostati
Mene s neba paziti?
Ti ćeš mene čekati i čekati
I jedan dan i ja ću u Raj doći.
Tvoji Laura i Boris