Još uvijek čežnja me vuče,
tamo gdje je kuća stara,
evo opet čini mi se da mama vrata otvara.
Draga mama, srce kad se rani, ne zarasta,
tuga gdje dođe tu vječno ostaje.
Trnovit taj put je, ranjava i boli
zaštiti me mama i za mene moli.

Hvala ti za svaki trenutak proveden s tobom, puno mi nedostaješ.

Počivaj u miru Božjem!

Voli te: tvoja kćer Iva, unuk Tomislav i unuka Marija