družili smo se baš dobro do početka ove kolektivne nesreće. Nismo imali niti jedne grke medju nama. Gradili smo svoju sreću, bez iti jedne zamjerke, primjedbe, niti smo imali hrabrosti da proturiječimo jedan drugome. Prolazili kroz tvoje, moje probleme empatično i sa puno razumijevanja. Sve svoje mladalačke dileme dugujem tebi i još po kojem mom pajtosu, ali ne doživjesmo da ti se zahvalim. Ne doživjesmo da ti upoznam familiju, ženu, djecu, ti moju, ja tvoju. Ono što odlikuje prave prijatelje, ti i ja ne doživjesmo…radjanja najbližih, kumovanja, vjenčanja…

E, moj prijatelju puno toga ja i ti ne prođosmo, a imali smo toliko toga, što propustismo. Sve sam se nadao da ćemo u nekim godinama smanjene životne aktivnosti to nadoknaditi. Nedade nam se…ali siguran budi da ćemo se truditi da u skromnim pomenima sa ostatkom ekipe, to nadoknadimo. Tvoja familija, žena, djeca, najbliži, siguran budi da će imati podršku, kao najrođeniji, budi spokojan… Počivaj, i ne brini da će proputiti na pravi put i prevazići pravog i čestitog roditelja…Budi spokojan!