Nisu sve boli izlječive jer su neke pritajene dublje i dublje u srcu. I kako dani i godine prolaze postaju kamen.
Čini se da su se istopili poput pjene. Ali osjećaš njegovu tešku težinu i u snu. Pričaš i smiješ se pred ljudima kao da ništa nije. Proljeća i ljeta ponovno dolaze s toplinom i vedrinom, svijet postaje more cvijeća.
Ali u mom srcu ima jedno mjesto – gdje više ništa ne cvjeta.
Tata, nedostaješ svaki dan!

Tvoja dica
Natali i Pero
Ante i Minea