Ima te na kraju dana,
Taman kad se spremam leći,
U praznini naše kuće
Još je odjek tvojih riječi.

Pojaviš se prije zore
Kad zapjevaju kosovi
Da ne kvarim, jedva čujno
Imenom te oslovim.

Ugledam te ponekad
U blijedoj tami treptaja
I shvatim da te ovdje nema
Ali ni to nas ne razdvaja.

Tvoji: Željka, Franjo, Ivan i Irena