Dragoj tetkici Dragi, zahvalna obitelj pok. brata Mate i Ružice

Neuzvrativa ljubav
Tvoja je ljubav svuda oko nas,
okružuje nas i grije,
teško je naći nešto
u čemu ona nije:
u sobama koje si nebrojeno puta
redila i usisivala,
u našoj odjeći,
koju si prala, peglala,
i gumbićima koje si prišivala…
U predškolskom vjeronauku
na kojeg si nas vodila
kad smo bili mali,
i svim onim crkvama:
Frankopanskoj, Blaževoj, katedrali…
U zagrebačkim parkovima
blizu našeg stana,
u kojima si nas brižno čuvala
svakog dana.
U toplim dekama,
kojima si nas zaspale pokrivala
kad bi noću hladno postalo,
u tvojoj brizi i iščekivanju,
kada bi neko od nas
predugo vani ostalo.
U toplom jutarnjem čaju
koji si nam nudila,
odmah nakon što bi nas
za školu probudila.
U vjeri koju si nam usadila,
i svemu, draga tetkice
što si za nas osjećala i radila.
Hvala ti na svemu
što si učinila za nas
i što činiš i dan danas.
Nemoguće je sada sve to opisati,
ali tvoja ljubav i dobrota
iz naših srca i sjećanja
nikada se neće izbrisati.