Navršilo se četrdeset dana od smrti Dušana Rončevića koji je svojim životom supruga, oca, brata, prijatelja, liječnika, potvrdio snagu suosjećanja, odricanja, skromnosti, strpljivog rada i znanja.
U borbi s bolešću, nesebično mu je pomagalo osoblje Sveučilišne kliničke bolnice u Mostaru, kolege s različitih odjela, medicinske sestre, medicinski tehničari, spremačice, vozači. Izražavamo duboku zahvalnost svima koji su bili dijelom naše životne drame, a posebice ,,negovoj“ Nefrologiji, Dijalizi, Internom, Onkologiji, Kirurgiji…
Voljeli bismo postati ljudi kakvi su prema nama, u nevolji, bili naši prijatelji Angela i Berislav Ćubela, Iva i Vlado Leko, Snježana i Marinko Bošnjak, Marina i Miljenko Bošnjak, a istovremeno, duboko cijeneći praktičnu inicijativu i geste obitelji Čutura, Čuljak, Šunjić, Jurišić, Baković, Goluža, Buhovac, Pravdić, Čehajić, Pikula, Babić, Rončević…
Zahvaljajemo Gimanziji fra Grge Martića u Mostaru, ravnateljstvu, nastavnom i tehničkom osoblju, učenicima i maturantima u školskoj 2015./2016. godini na vrlo važnoj socijalnoj podršci i razumijevanju.

Supruga Zorica, sin Nikola, kći Marina i zet Miloš