Kad nam odlazi neko drag, ne boli smrt, već boli sve ono što ide poslije.
Boli praznina koja nikad neće biti popunjena.
Boli nemogućnost da još nešto uradimo za njega.
Bole riječi koje nismo rekli, a mogli smo.
Bole suze, bole uspomene, bole ćutanja…
Boli kada postavimo pitanje da li je sve bilo uzalud?
Da li smo pogriješili? Ili, da li je moglo drugačije? A dobro znamo da nije…

Kada nam odlazi netkon drag, odlazimo i mi zajedno sa njim,
jedan dio nas, možda najljepši.
Odlazi ono nešto što smo imali sa tom osobom i ni sa jednom drugom.
Odlazi sa njim i jedan dio našeg života koji smo proživjeli i koji se upravo njegovim
odlaskom završio i pretvorio u sjećanje… I na kraju, kad nam odlazi netko drag,
ne boli smrt, već boli sve ono što ide poslije.
A poslije, nažalost, ne ide ništa. I upravo to ništa najviše boli…

POČIVAO U MIRU BOŽJEM!

Tvoja Mirjam!