Tvoja su krila bila spremna za let,
ali naša srca ne.
Istina je da čovjek živi dok živi u mislima
kroz sjećanja i uspomene ljudi koji ga vole,
koje je istinski volio.
Ti ćeš i dalje živjeti kroz djela i riječi svojih najbližih.
Ako se riječima ne može opisati zahvalnost na svemu,
neka ovo bude samo podsjetnik u vremenu
za sve godine provedene s tobom.
Bog ti podario spokoj i život vječni.

Posljednji pozdrav našem dragom Zvonki,
a obitelji iskrena sućut

od obitelji tetka Žarka