Naša Zora je pozvana na nebo jer i nebo treba dobre duše. Nama je ostavila uspomene i sjećanja. Čuvat ćemo ih i biti sretni i ponosni što smo živjeli kada i ona, što smo joj bili obitelj. Zato duše kao Zorana nikad ne umiru. Samo se sele tamo gdje svojom dušom tkaju raj. I odande nas gledaju. I vole. I čekaju ponovni susret i zagrljaj.

Počivaj u miru Božjem!

Zauvijek tvoji: Silvio, Danijela, Nina i Andrija