Danas obilježavamo 30 godina od Tvoje smrti,
ranih jutarnjih sati te nedjelje 14. lipnja 1992. godine…
Jednako je teško bez Tvoga osmijeha i optimizma,
ogromnog povjerenja u ljude i njihovu dobrotu.

Danas znamo, jedino dobro je…da nisi doživio
teško i bolno razočarenje u „ishode“
koji se dogodiše u ovih 30 godina.
Tuga i bol su snažniji, jer zaista se obistinila
narodna mudroslovca koju ti je pokojna
majka Vida zborila „Naše duše plaču i bole“.

Živimo uz sjećanje na Tvoj veliki osmjeh.
Znamo da si na boljem mjestu
sa našim dobrim roditeljima.

Bog nam je poslao malog Josipa
sa velikim osmjehom i radost vratio u život.
Osjećamo Te u svakom kutku našeg života.

Molimo i slavimo Boga što imamo
malog Josipa…našu radost i snagu.

Počivaj u miru Božjem i svjetlosti vječnoj
naš dragi veliki Josipe!

Tvoja obitelj: supruga Davorka, kćerka Nataša,
unuk Josip, brat Dragan, sestra Ljilja,
sva tvoja rodbina i prijatelji.