“Oči tvoje već tada gledahu djela moja,
sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj:
dani su mi određeni dok jos ne bješe ni jednoga.
Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi,
kako li je neprocjenjiv zbroj njihov.
Da ih brojim? Više ih je nego pijeska.
Dođem li im do kraja, ti mi preostaješ.”

Posljednji pozdrav prijatelju i kumu,

Ivo Crnjac s obitelji