”Crnom zemljom preoranom
Razlile se vode sjajne,
A oblaci nebom plove
U tišine veličajne.

Mirno lebde, tiho plove
K svijetloj pruzi nebosklona;
Tako lebde ponad zemlje
Od početka, od iskona.” (V. Vidrić)

Niko ne umire dok postoji neko tko ga se sjeća i ljubi.

Obitelj Pavković