Prošle su tri duge i teške godine bez moje voljene i hrabre sestre. Tugujem i ne zaboravljam. Hvala ti za sve što si učinila za mene i čemu si me naučila. A učila si me da je život more. Nekada bonaca. Miran, blistav, jednoličan, češće uzburkan, vjetrovit, ali nepredvidiv. Ponekad se jave neočekivane oluje i ubitačni valovi. Govorila si mi da je važno uvijek biti spreman, uskočiti i grabiti naprijed. I glavu uvijek držati nad vodom da pomisliš i tražiš najbližu obalu. Moraš plivati, a ne plutati pučinom. Nema stajanja, nema odustajanja, treba ići ka cilju.
Fališ mi! Mnogo.
Svako jutro te pozdravljam molitvama. Jer, bila si “lijepa kao jutro”, dobra kao topli, svježi kruh. Jutros mi se učinilo da plačeš, da me dozivaš?! Doći ću ti brzo. Kako? Pa slutim, a slutiti jedino znam.
Velika je crna rupa u mome srcu, zato, dragi moj anđele, počivaj u miru Božjem!

Volimo te do bola!
Tvoja neutješna sestra MIRA sa obitelji, Beograd.